I am here, or maybe not.
utorak, 23.11.2010. - #

Kako objasniti povratak nakon povratka?

Nisam imala potrebe dijeliti ista na ovom mjestu. Zasto sam i sada tu, nisam sasvim sigurna.

Ono sto znam jest da oni koji su citali moje pricice su ili krenuli dalje ili u potpunosti odustali od blogerstva.

Ne krivim nikoga.

ali ja sam sada tu i sretna sam.



VIJEST DANA IZ AKADEMSKE ZAJEDNICE
srijeda, 29.04.2009. - #

e sad ste siguno mislili da ću ja o prosvjedima !

e ne može !

vijest dana akademske zajednice, knjiških moljaca, zainteresiranih i željnih znanja dolazi upravo sa ZRINJEVCA !


vjerovali ili ne - ali danas je veliki dan za studente i istraživače a da oni toga nisu niti svjesni ! Knjićnica HAZU ima fond od preko 400 000 knjiga i nalazi se u pravoj ljepotici na Zelenoj potkovi.

pa ako tražite tiho mjesto za učenje u gradu, možda će ova nova knjižnica biti vaše utočište. Ja sutra idem provjeriti !

malo više informacija na - POVEZNICI



Povratak u velikom stilu
četvrtak, 26.03.2009. - #

Ja imam jedan veliki problem. Naime, ponekad se dogodi to da mi se poneki ljudi jednostavno ne svidjaju. ne samo da mi se ne sviđaju, već mi idu na živce u svakom mogućem aspektu postojanja, djelovanja. U tom slučaju, osjećam veliku grižnju savijesti jer mi se čini da neštto nije u meni uredu da imam toliko „devijatnu“ sliku o drugoj osobi koju vrlo često uopće ne poznajem. E onda se dogodi to da ekstra pazim što o toj osobi govorim i ponekad i mislim. Nikad nemam neki određeni profil osobe koja me toliko iritira.

Jedan od tih osoba je i Jurica Pavičić, splitski intelektualac/novinar/ne-znam-što. Radi se o obrazovanoj osobi – ukoliko se ne varam, čovjek je završio povijest i književnost, te je pisao za Slobodnu Dalmaciju kao filmski kritičar. Sada piše za Jutarnju list i svako malo je njegova kolumna na naslovnici web portala Jutarnjeg. Ne slažem se s njim u većinu stvari, ali ono što mi je svakako donekle jasno jest da je lik valjda pametan, ali mi se čini da je neka vrsta tužiteljskog papagaja koji upire svojim prodornim glasom (perom) po redovima aktualnih stvari i događanja.
Pošto je dotični meni iritantan – trudim se da se to nezna jer me je sram toga da imam nekakvu jaku predrasudu o soobi koju u biti ne poznajem i koja nije sad nešto grozno napravila. Ali tome je sada kraj. Više me nije sram što mislim da je Pavičić bezveznjak – blago rečeno :D. Iz nekog razloga gledala sam upravo Dossier.hr sa preslatkim Tvrtkom Jakovinom (tko mu da to pro-hrvatsko ime – sve me zanima). Pričalo se o najmilijoj temi krepalina koji niako da umru više sa svjim sranjima i ideologijama. Dakle biser hrvatske kinematografije – Jakov Sedlar snima film u hrvatsko-izraelskoj produkciji o „poglavniku“ Anti Paveliću. Vidi molim te – do sada nitko tu nije snimio film o dotičnom. Mi Hrvati zaista nemam smisla za zaradu. Pa Ameri na svojim zločincima zarađuju milijune pomoću industrije zabavnog filma. Nema ništas komičnog kada se spomene Ante Pavelić, osim ako možda ne mislite na zubara. DA ne dužim priču oko toga – kako, zašto i zbog čega – pri kraju emisije i lupetanja prof.dr.sc. Jakovine pušten je prilog u kojem Sedlarov projekt komentiraju razni javni „opinijon mejkeri“ koji nam tjedno/dnevno seru po svim mogućim tiskovinama i www izdanjima. Naravno radi se u ovom slučaju o gospodinu Kuljišu i gospodinu Pavičiću. Kuljiša ne treba pretjerano komentirati – mene opet čudi što o njemu ne postoji strip, očito Zločesta deca više nisu u formi. Ali Pavičić (koji je eto meni iritantan, ali se silno trudim da to sustegnem jer mislim da sam ja glupa a nipošto on) je zato našao shodnim iskomentirati Sedlarov grand projekt kao fascinantno otkriće, kako je eto Sedlar uspio izmusti Izraelce (kako samo spretno izbjegavaju reći Židove – ma pravi su !) da mu daju pare da snimi film o fašistu Paveliću koji je krasno doprinio čovječanstvu svojim postojanjem, posebno oduševivši Židove. Komentira kako je Sedlar čudesan – uspio je prodati Eskimima frižider, a k tome se Pavičić pita jesu li producenti iz dalekog Tel Aviva pogledali Sedlarov stariji uradak „Četverored“.

Dobro je Jurice – sad mogu mirno reći sama sebi da si ipak ti za mene bedak (volim blaže termine), a da nemam urođenu netolerancijeu prema tebi bez razloga.

Ako diplomiranom povjesničaru, čovjeku koji aktivno prati javnu scenu u Hrvatskoj nije kristalno jasno zašto bi netko iz Izraela financirao film u Hrvatskoj o fašističkom zločincu nakon 60 godina – e onda stvarno odrasli moji - što se čudite što dječurlija nose ustaške kape i slučaju cajke, vrlo često u isti mah. Naravno da trebamo pričati o Paveliću, i o Jasenovcu, i o Bleiburgu, i o Titu, Kardelju i svim ostalim jebačima nas jebu valjda još jače sada nego dok su bili živi.

Osobno – jedva čekam da mi ta generacij izumre, da ne kažem crkne, jer to čuvamo za štakore.
O čemu bismo mi trebali pričati ? O tome kako živimo sada ? Ne bi ja valjda trebal biti odgovorna za tko što su prije 60 godina nastrani kreteni dobili svoje, što je više od 40 godina vladao režim koji je dijelio kruh, socijalu držao pod nadzorom i predstavljao se kao „vrlo human“ sve dok ti je gubec bio zatvoren i dok nisi mislio svojom glavom. Je je – svi smo imali zdrastveno/socijalno – pa ako je sve toliko dobor funkcijoniralo - zašto je taj sisitem propao ? Ne samo kod nas – jer valjda će svi reći de je „netko“ jako zločest iz vlastite koristi razorio super državu koja se nalazila na koljenima u svakom pogledu i da je taj zločko to učinio da bi pobio ove što u duguju iz 41./45. ili možda 71./74.

Sve u svemu – divota prava. Skinite nam se svi od reda – počevši od Jakovine, Kajina, Pavičića, Sedlara i ostalih jahača apokalipse. meni je jako drago što neki od dotičnih jako dobro žive od honorara iz dnevnih novina za koje pišu. Drago mi je jer barem netko „od pisanja“ dobro živi pa makar je sere.



četvrtak, 29.01.2009. - #

vjerovala sebi ili ne - ovo mjesto mi i nije nedostajalo. Nekakav javni prostor,a opet i kutak intime - sve sam to negdje drugdje pronašla. Željela bi vam svima reći da sam zaljubljena, zdrava, premorena od obaveza koje NE izvršavam redovno.

više o ovome sutra



sretna sam
nedjelja, 06.07.2008. - #

nakon dužeg vremena doživjela sam zaista veselje jednim sportskim rezultatom. nakon dosadnog izdrkavanja nogometa koji je bio o-č-a-j-a-n o osim u nekoliko iznimnih utakmica - tenis je zato ove godine fenomenalan !

Kod nas se u kući taj sport i igra i i gleda. Mama i brat navijaju religiozno za Đokovića, a ako braco preko Drine - onda za Federera, otac uvijek za pobjednika, a ja samo i jedino za Rafaela Nadala. I danas sam samo ja bila uvjerena da je Rafo spreman za pobjedu na travi nad Velikim Rogerom.

Osim što mi je Rafo brat blizanac po astrološkom znaku, veliki je borac - baš kao i ja :) Naime i nakon što stvari idu k vragu (kao recimo ispit iz društvenih istraživanja) Rafo se neda i juri na svaku loptu ( priliku) genijalnog Federera. Taj Federer je lik i djelo za sebe, Pete Sampres i on su rame u rame, ali Rafo je ipak mlada garda. Današnji tenis su Federer, Nadal i svi ostali. Novače svaka ti čast ali - liga ispod ova dva mušketira .

Rogeru kapu skidam, Rafu u čelo ljubim (efekta radi).

sretna sam.

Danas je Rafo na vrhu svijeta.


Photobucket




<< Arhiva >>